Želimo upozoriti na posljedice presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju za pogubljenje ranjenika iz vukovarske bolnice, kojom je oslobođen Miroslav Radić, a osuđeni Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, pri čemu je potonji osuđen na kaznu neprimjerenu krivici.

Direktno pogođeni presudu su doživjeli kao novu viktimizaciju, shvativši je kao nepriznavanje njihov patnje.

Presuda je posebno razočaravajuća za obitelji žrtava, osobito kada znamo da uz trojicu optuženika pred MKSJ nisu optuženi najviši oficiri JNA Blagoje Adžić i Veljko Kadijević, koji su morali snositi odgovornost kao nadređeni, ako ne i kao naredbodavci. Zabrinjava nas što je presuda smanjila mogućnost kaznenog gonjenja za zločine odgovornih oficira JNA.

Upozoravamo da će ovakva presuda imati dubinski utjecaj na hrvatsko i ostala postjugoslavenska društva. U Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini mogla biti pridonijeti daljnjem padu povjerenja u rad međunarodnih pravosudnih institucija, a u Srbiji bi mogla biti iskorištena za opravdanje zločina.

Premda za određivanje kazni nikada ne može biti nadležna javnost, već samo sud, postoji mnoštvo općepoznatih dokaza da su sva trojica optuženih bila neposredno povezana sa zločinom koji svojom težinom ne dopušta ništa osim najtežih kazni. Pamtimo sliku Šljivančanina, iza čijih leđa autobusi odvode ranjene iz vukovarske bolnice na mučilište i kasnije stratište, i očekujemo da u žalbenom postupku Sud odredi primjerene kazne za predaju ranjenika srpskim paravojnim jedinicama. Očekujemo da pravosuđe postjugoslavenskih zemalja istraži i kaznenu odgovornost najviših oficira JNA.