Priopćenje povodom prvostupanjske presude MKSJ za zločin na Ovčari

Povratak

Želimo upozoriti na posljedice presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju za pogubljenje ranjenika iz vukovarske bolnice, kojom je oslobođen Miroslav Radić, a osuđeni Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, pri čemu je potonji osuđen na kaznu neprimjerenu krivici.


Direktno pogođeni presudu su doživjeli kao novu viktimizaciju, shvativši je kao nepriznavanje njihov patnje.


Presuda je posebno razočaravajuća za obitelji žrtava, osobito kada znamo da uz trojicu optuženika pred MKSJ nisu optuženi najviši oficiri JNA Blagoje Adžić i Veljko Kadijević, koji su morali snositi odgovornost kao nadređeni, ako ne i kao naredbodavci. Zabrinjava nas što je presuda smanjila mogućnost kaznenog gonjenja za zločine odgovornih oficira JNA.


Upozoravamo da će ovakva presuda imati dubinski utjecaj na hrvatsko i ostala postjugoslavenska društva. U Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini mogla biti pridonijeti daljnjem padu povjerenja u rad međunarodnih pravosudnih institucija, a u Srbiji bi mogla biti iskorištena za opravdanje zločina.


Premda za određivanje kazni nikada ne može biti nadležna javnost, već samo sud, postoji mnoštvo općepoznatih dokaza da su sva trojica optuženih bila neposredno povezana sa zločinom koji svojom težinom ne dopušta ništa osim najtežih kazni. Pamtimo sliku Šljivančanina, iza čijih leđa autobusi odvode ranjene iz vukovarske bolnice na mučilište i kasnije stratište, i očekujemo da u žalbenom postupku Sud odredi primjerene kazne za predaju ranjenika srpskim paravojnim jedinicama. Očekujemo da pravosuđe postjugoslavenskih zemalja istraži i kaznenu odgovornost najviših oficira JNA.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Građanski odbor za ljudska prava
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava i
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Priopćenje povodom prvostupanjske presude MKSJ za zločin na Ovčari


"Slušati da bi razumjeli"
Po mom iskustvu i razumijevanju, jedna od temeljnih potki građenja mira je slušati da bi razumjeli. Ohrabrena sam što taj pristup i princip prepoznajem u načinu na koji je odabrana tema Konferencije i u načinu na koji je u pripreme Konferencije i njenih dokumenata bio uključen veliki broj žena i muškaraca iz cijeloga svijeta.

Izlaganje Katarine Kruhonja na otvaranju konferencije «Uloga organizacija civilnoga društva u prevenciji oružanih sukoba i građenju mira», UN, New York 2005.


Izjava povodom najave srpske manjine u RH o kreiranju njihova znakovlja
Ustav Republike Hrvatske prepoznaje i uvažava potrebu za iskazivanjem identiteta putem znakovlja i simbola. Na ljudskoj razini to znači da se od svih koji imaju potrebu i pravo za iskazivanjem svog identiteta putem znakovlja i simbola očekuje da uvaže tu istu potrebu kod drugih.
Stvaranje novih simbola i znakova koji bi objedinjavali obilježja srpske nacionalne tradicije i hrvatske državnosti mogao bi biti korak naprijed ka kvalitetnijem uključivanju srpske nacionalne manjine i njihovog redefiniranog položaja u hrvatski politički prostor. To je i dio procesa integracije u modernu multikulturalnu Europu. Bilo bi dobro da proces stvaranja tih simbola bude što je više uključiv, da u njega budu uključeni i ljudi, a ne samo političke elite imajući na umu da su simboli oblik komunikacije koji šalju poruku i drugome.

Katarina Kruhonja