Obilježivanjem početka sustavnoga progona Židova od strane fašističkoga režima u Njemačkoj 9. studenoga 1938. – koje se, zbog masovno-demonstrativnoga uništavanja židovske imovine ponešto neadekvatno naziva "Kristalna noć," iskazujemo svoju solidarnost svim žrtvama holokausta.

Podsjećati zajednicu u kojoj živimo na ovaj događaj – i užase koji su ga slijedili i u znaku kojih živimo već 67 godina - nipošto nije jednostavno, jer i u najboljoj namjeri izvedeno suočivanje s traumatskom prošlošću ne može ne iritirati „stare rane». Pitanje je samo kako se to čini. Činjenica da  u hrvatskoj, kao i u susjednim nacijama, nije moguće naći naraštaj  koji posredno, a češće neposredno, nije bio pogođen (u posljednjih stotinu godina i višekratno) nekim oblikom ratnoga nasilja zaoštrava problem. Previše je neosviještenih zločina, nepoznatih i neosuđenih zločinaca, nepriznatih i neožaljenih žrtava. Za prebolijevanje tolikih zamašnih nesreća uskogrudni obziri nacionalističke, ili koje druge identitetski ekskluzivne, provenijencije ne mogu valjano pomoći. Ono što se diljem Europe, pa tako i u nas, obilježava svakoga 9. studenoga nikako ne smije ostati samo na  simboličko-ritualnoj razini. To bismo ponajprije željeli doživjeti kao stalno obnavljanu prigodu za promišljenim suočivanjem s onim što mi doista jesmo u mnogostrukoj složenosti, pa i sukobljenosti svojih identiteta: kao pojedinci/ke, obitelji i porodice, etničke, kulturalne, vjerske i nacionalne zajednice, pripadnici različitih država i pluralnih političkih opredjeljenja. Građani Hrvatske i hrvatska država dužni su trajno njegovati uspomenu na žrtve židovskoga holokausta jer su u njemu kao počinitelji sudjelovali i Hrvati, odnosno on je činjen i u ime hrvatske nacije i hrvatske države.

Moderna hrvatska nacija i njezina država, prvo u sklopu federativne Jugoslavije, a potom i kao samostalan, međunarodno priznati, subjekt mogući su upravo stoga jer su se oružanim otporom i međunarodnim savezništvima, ideologijski, institucionalno, pravno i politički opredijelili, odnosno svakodnevno se opredjeljuju kao antifašističke. Samo se na toj osnovi Hrvatska i Izrael, hrvatski i izraelski građani, mogu pravno i politički odnositi kao odista ravnopravni. To vrijedi i za odnos hrvatske države i Hrvata prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. Takva je unutarnja politika pretpostavka normalizacije odnosa Hrvatske sa susjednim državama i njezinoga priznanja kao članice Evropske unije.

Nedostatna određenost i preciziranost pojma antifašizma, a time i njegova neosiguranost od totalitarnih izopačenja, kao i činjenica da su i u njegovo ime počinjeni masovni zločini (koji u Hrvatskoj zapravo tek izlaze na vidjelo) još nikako ne opravdava olako (u hrvatskoj javnosti posljednjih 15 godina vidno udomaćeno) izjednačivanje fašizma i antifašizma, između ostaloga i zato kako bi se fašistička ideologija, pokret i poredak (konkretnije: ustaštvo NDH) i njihovo zločinaštvo opravdali ili bar minimalizirali.

Zato je baš važno da u Hrvatskoj danas posjetimo i obilježimo mjesta koja su 90-tih u naletu nacionalizma i anti-antifašizma u Hrvatskoj bila devastirana.  Tisuće srušenih spomenika i spomen-obilježja žrtvama fašizma, uz istovremeno podizanje spomenika ili davanje imena ulica tvorcima i pronositeljima fašističke ideologije NDH-a, veličanje fašističkih simbola i pozdrava na javnim skupovima, primjeri diskriminirajuće javne retorike s obzirom na rasu, etničku i nacionalnu pripadnost, izrečeni i od strane pripadnika političke, sportske, kulturalne i estradne elite, upozoravaju na niz nedovoljno osviještenih pretpostavki  koje i danas u Hrvatskoj mogu generirati pojave svojstvene fašističkoj ideologiji i pokretu.

Centar za mir će u suradnji s članicama Koalicije za promociju i zaštitu ljudskih prava i ubuduće će pratiti s posebnom pažnjom uključuju li se, i kako, institucije u Republici Hrvatskoj i organi države (kao posebno odgovorni) u otpor svim oblicima diskriminacije, ksenofobije, anti-semitizma i netolerancije prisutnima u našemu društvu i državi, ali i u širemu kontekstu. Suvremeno građansko društvo i pravna država kao njegov pandan temelje se na toleranciji prema svim posebnostima bilo da su rasne, vjerske, nacionalne, etničke, kulturne ili političke prirode, ukoliko su i same tolerantne. Antifašizam je civilizacijska tekovina ugrađena u temelje ujedinjene Europe, koju treba stalno promišljati i aktualizirati u odnosu na postojeće, dinamične društvene okolnosti.

Stoga, pozivamo i potičemo sugrađane i sugrađanke, institucije, političke stranke, kao i organe javnih vlasti na svim razinama, da nam se pridruže u ovoj manifestaciji i na taj način daju, za početak, svoj simbolički doprinos u otporu tendencijama fašizma i antisemitizma, te svakoj politički, rasno, nacionalno, vjerski i na drugi način motiviranoj isključivosti prema drugima i drugačijima.

Za Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Krunoslav Sukić

9. studenoga 2005.