Ovih smo dana u novinama mogli pročitati dijelove iz zapisnika Državnog odvjetništva o uzimanju izjave od Josipa Uglika. koji je u sudskom procesu vođenom radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civila počinjenog u Paulin Dvoru, bio zaštićeni svjedok.
Kako je moguće da su dijelovi zapisnika objavljeni u tisku, kad odredbe Zakona o zaštiti svjedoka, kao i odredbe Zakona o kaznenom postupku, nalažu da se izjave svjedoka čuvaju prema posebnim uvjetima?
Očekujemo da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ispita i utvrdi tko je od nadležnih organa odgovoran što su podaci o zaštićenim svjedocima postali dostupni javnosti, te tko je od nadležnih organa odgovoran što su dijelovi zapisnika o uzimanju izjave od zaštićenog svjedoka, unatoč tome što su predstavljali službenu tajnu, dospjeli u javnost.
Ukoliko se ne postupi sukladno propisima i ne osigura maksimalna zaštita podataka i svjedoka možemo očekivati daljnje nepovjerenje javnosti u nadležne institucije te pasivnost i strah građana, dok jedno od načela demokracije od građana upravo traži aktivno sudjelovanje u javnom životu.
U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Branka Kaselj
izvršna direktorica
Izjave
(Ne) Zaštićeni svjedok
Povratak"Slušati da bi razumjeli"
Po mom iskustvu i razumijevanju, jedna od temeljnih potki građenja mira je slušati da bi razumjeli. Ohrabrena sam što taj pristup i princip prepoznajem u načinu na koji je odabrana tema Konferencije i u načinu na koji je u pripreme Konferencije i njenih dokumenata bio uključen veliki broj žena i muškaraca iz cijeloga svijeta.
Izlaganje Katarine Kruhonja na otvaranju konferencije «Uloga organizacija civilnoga društva u prevenciji oružanih sukoba i građenju mira», UN, New York 2005.
Izjava povodom najave srpske manjine u RH o kreiranju njihova znakovlja
Ustav Republike Hrvatske prepoznaje i uvažava potrebu za iskazivanjem identiteta putem znakovlja i simbola. Na ljudskoj razini to znači da se od svih koji imaju potrebu i pravo za iskazivanjem svog identiteta putem znakovlja i simbola očekuje da uvaže tu istu potrebu kod drugih.
Stvaranje novih simbola i znakova koji bi objedinjavali obilježja srpske nacionalne tradicije i hrvatske državnosti mogao bi biti korak naprijed ka kvalitetnijem uključivanju srpske nacionalne manjine i njihovog redefiniranog položaja u hrvatski politički prostor. To je i dio procesa integracije u modernu multikulturalnu Europu. Bilo bi dobro da proces stvaranja tih simbola bude što je više uključiv, da u njega budu uključeni i ljudi, a ne samo političke elite imajući na umu da su simboli oblik komunikacije koji šalju poruku i drugome.
Katarina Kruhonja
