Dana 22. veljače 2010. na Županijskom sudu u Sisku započela je glavna rasprava u kaznenom predmetu Ivice Kosturina i Damira Vrbana, optuženih da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
Dana 12. svibnja 2010. proglašeni su krivima. Izrečene su im kazne zatvora u trajanju od po 7 godina.
Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 12. listopada 2010. VSRH potvrdio je prvostupanjsku presudu.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optuženike se tereti da su 07. rujna 1991. u Letovaniću, kao pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske, za vrijeme oružanog sukoba na području Siska, nakon zaprimljene dojave da civil Slavko Ivanjek u alkoholiziranom stanju po javnim mjestima vrijeđa i psuje predsjednika RH Franju Tuđmana i govori da će Srbi pobijediti u ratu, otišli njegovoj kući, fizički ga svladali i vezali, odveli u prostoriju Mjesnog ureda Letovanić gdje su ga tukli, a zatim su ga vezanog utrpali u tovarni sanduk automobila i na nenaseljenom dijelu ceste između sela Letovanić i Žažina zaustavili automobil, iznijeli Slavka Ivanjeka iz tovarnog sanduka vozila i gumenim palicama snažno izudarali po tijelu nanijevši mu mnogobrojne teške tjelesne ozljede te ga pretučenog dovezli i ostavili na području vojarne zvanom "ORA" u Galdovu, a uslijed ozljeda je kod Slavka Ivanjka ubrzo nastupila smrt.
Tereti ih se da su, dakle, za vrijeme oružanog sukoba civilnu osobu mučili, prema njoj nečovječno postupali i ubili ju, pa da su time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1 OKZRH.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Sisku
Broj predmeta: K-49/09
Vijeće za ratne zločine: sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća, sudac Predrag Jovanić, član Vijeća, sudac Željko Mlinarić, član Vijeća
Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj: K-DO-22/2009 od 03. prosinca 2009. godine
Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Sisku
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH
Optuženici: Ivica Kosturin (u pritvoru od 30. rujna 2009.) i Damir Vrban (u pritvoru od 02. listopada 2009.)
Branitelji optuženika: Berislav Herceg, odvjetnik iz Zagreba, branitelj I-optuženog Ivice Kosturina, Stanislava Jerković Bjelajac, odvjetnica iz Siska, braniteljica II-optuženog Damira Vrbana
Žrtva (mučen i ubijen): Slavko Ivanjek
IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA SUĐENJA
LETOVANIĆ - izvještaji s praćenja suđenja
PRESUDA
Dana 12. svibnja 2010. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku optuženike je proglasio krivima. Svaki je osuđen na 7 godina zatvora.
Presudu od 12. svibnja 2010. možete pogledati ovdje.
Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 12. listopada 2010. VSRH potvrdio je prvostupanjsku presudu.
MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku tijekom glavne rasprave nije u potpunosti upozoravalo svjedoke kako je to predviđeno odredbama ZKP-a.
No propust koji je prilikom praćenja izazvao najdublji utisak učinjen je prilikom ispitivanja svjedokinje-oštećenice Barice Ivanjek, koja prije predočavanja fotoelaborata mrtvog tijela njezinog pokojnog supruga nije bila jasno upozorena o kakvim se fotografijama radi. Po predočavanju fotoelaborata oštećenici je pozlilo, počela se tresti i plakati i u stanju šoka izvedena je u hodnik pred sudnicom, na kojemu su se, s obzirom da je napravljena pauza, nalazile i sve osobe koje su pratile postupak, pa i rodbina okrivljenih za smrt njezinog supruga.
Unatoč tome što je Vijeće bilo upoznato da je oštećenica zbog psihičkih problema uzrokovanih smrću supruga ranije bila hospitalizirana predsjednica Vijeća nije osigurala nazočnost djelatnika Odjela za podršku svjedocima. Navedeno ukazuje na nedostatak senzibiliteta suda te na nužnost ustrojavanja službe za podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela na Županijskom sudu u Sisku.
Pri odmjeravanju kazne sud je okrivljenicima kao olakotne okolnosti, između ostalih, cijenio i sudjelovanje u Domovinskom ratu i protek vremena od počinjena, a prvookrivljeniku i višestruka odlikovanja u ratu.
Iako domaći sudovi okrivljenicima, u pravilu, sudjelovanje u Domovinskom ratu cijene kao olakotnu okolnost pri odmjeravanju kazne, mi smo u više navrata isticali kako smatramo da su počinitelji zločina tijekom svoga sudjelovanja u ratu svojim postupcima naštetili i društvu u cjelini i Republici Hrvatskoj te da pri odmjeravanju kazne za ratne zločine nije primjereno tretirati njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu olakotnom okolnošću, jer isto dovodi u sumnju objektivnost suda u postupcima protiv pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga.
Protek vremena od počinjenja zločina također ne bi trebalo smatrati olakotnom okolnošću, jer se radi o kaznenom djelu za koje progon ne zastarjeva, iz čega je očito da intencija zakonodavca nije bila da protek vremena utječe na kažnjavanje počinitelja kaznenih djela ratnih zločina.[1]
Odlikovanja, koja će vjerojatno prvookrivljenom biti oduzeta ukoliko bude pravomoćno proglašen krivim, već iz samog tog razloga ne bi trebala biti tretirana olakotnim okolnostima pri odmjeravanju kazne.
Tijek postupka
Optužnicom ŽDO u Sisku okrivljenicima se stavlja na teret da su 7. rujna 1991. u Letovaniću, kao pripadnici oružanih snaga RH, nakon zaprimljene dojave da civil Slavko Ivanjek u alkoholiziranom stanju po javnim mjestima vrijeđa i psuje predsjednika RH Franju Tuđmana i govori da će Srbi pobijediti u ratu, odveli Slavka Ivanjeka iz njegove kuće te ga izudarali po tijelu nanijevši mu brojne ozljede uslijed kojih je Slavko Ivanjek, nakon što su ga okrivljenici ostavili na području privremene vojarne tzv. ORA, ubrzo preminuo, pa da su na taj način počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Okrivljenici se nisu smatrali krivima za djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.
U dokaznom postupku ispitano je 20 svjedoka i vještak sudsko-medicinske struke. Izvršeni su uvidi u brojne materijalne dokaze.
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku 12. svibnja 2010. presudilo je da su okrivljenici postupili na način kako im se stavlja na teret optužnicom ŽDO u Sisku. Svakom je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.
S obzirom da su obojici okrivljenika izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina, pritvor protiv obojice je produljen, a dužni su platiti i troškove kaznenog postupka.[2]
