Na Županijskom sudu u Sisku obnovljen je postupak protiv Ranka Pralice i Stanka Palančana, 1993. godine u odsutnosti pravomoćno osuđenih na kazne zatvora u trajanju od 20 godina, zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Nakon obnove postupka tužitelj je odustao od kaznenog progona.
Tijek postupka
Optužnicom broj KT-167/92 od 25. studenog 1992. Okružno javno tužilaštvo Sisak teretilo je Ranka Pralicu i Stanka Palančana za počinjenje kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Navedenu optužnicu možete pogledati ovdje.
Optuženicima se sudilo u odsutnosti.
Presudom Okružnog suda u Sisku broj K-23/92 od 05. veljače 1993. optuženici su proglašeni krivima da su u vremenskom razdoblju od kolovoza 1991. do 31. ožujka 1992. u Glini, opt. Pralica kao inspektor tzv. Vojne milicije SAO Krajine, i opt. Palančan kao kapetan četničko-terorističkih formacija, naredili čuvarima u zatvoru i nepoznatim pripadnicima četničko-terorističih postojbi da zarobljene civile i u oružanom sukobu zarobljene pripadnike ZNG RH zatvore u samice, muče i tuku, što su ovi i prihvatili te ih potom gotovo svakodnevno tukli, a od udaraca su civili Ivica Pereković, Pavao Štajduhar i Branko Žilić te pripadnik ZNG RH Joso Kaurić zadobili teške tjelesne povrede, nestali su civili Milan Litrić i Ante Žužić, civil Ivan Palajić je od zadobivenih povreda umro, kao i pripadnici ZNG RH Borislav Litrić, Stjepan Šmisl i Ivan Gregurić.
Zbog počinjenja kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od po 20 godina.
Presudu Okružnog suda u Sisku pogledajte ovdje.
No Županijsko državno odvjetništvo u Sisku je 06. veljače 2009. zatražilo obnovu postupka.
U zahtjevu za obnovom postupka je navedeno da su Janko Pralica i Stanko Palančan oglašeni krivima i osuđeni u odsutnosti samo na temelju iskaza jednog svjedoka (Pavla Štajduhara).
Zahjev se temelji na činjenici da je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih.
Naime, u kaznenom predmetu ŽS u Sisku K-22/06 optuženog Radu Miljevića se tereti da je da je 20. rujna 1991. iz zatvora u Glini izveo zatočene civile Janka Kaurića, Milana Litrića, Borislava Litrića i Antu Žužića i radi likvidacije ih predao nepoznatim osobama, da bi oštećenici bili usmrćeni hicima iz vatrenog oružja na brdu Pogledić iznad Gline. [1] Dakle, Pralica i Palančan osuđeni su i za nestanak (Milana Litrića i Ante Žužića) ili ubojstvo (Borislava Litrića) za koje se tereti opt. Radu Miljevića, i za koja je navedeni optuženik već dva puta proglašavan krivim presudama Županijskog suda u Sisku.
Osim toga, presudom Okružnog suda u Sisku broj K-25/92 od 22. siječnja 1993. osuđeni su Đuro Birač i još 11 osoba za ratni zločin ubojstvom Ive Palaića, Stjepana Šmisla i Ive Gregurića, dakle istih osoba za čije ubojstvo su osuđeni i Pralica i Palančan.[2] Đuro Birač osuđen je da je kao upravitelj zatvora naredio zlostavljanje Ive Palaića, Stjepana Šmisla i Ive Gregurića, a uslijed zadobivenih ozljeda oni su preminuli.
Pralica i Palančan su osuđeni da su su naredili zlostavljanje (usmrćenje) istih oštećenika.[3]
U zahtjevu za obnovom postupka navedeno je i da je u predmetu K-25/92 svjedok Pavao Štajduhar 22. siječnja 1993. iskazao da je Đuro Birač sa svojim ljudima dolazio u sobe i izdvajao ljude, a potom ih zlostavljao, da je nakon jednog takvog premlačivanja preminuo Ivo Palaić, a nakon drugog Stjepan Šmisl.
ŽDO je navelo da iz toga proizlazi da su za stradavanje navedenih odgovorani Đuro Birač i njegovi ljudi.
Zahtjev se temelji i na naknadno utvrđenim činjenicama u postupku protiv opt. Miljevića. Naime, utvrđeno je da su Milan Litrić, Borislav Litrić, Janko Kaurić i Ante Žužić usmrćeni hicima iz vatrenog oružja, a ne uslijed zadobivenih tjelesnih povreda.
Zahtjev za obnovom postupka pogledajte ovdje.
Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku broj Kv-134/09 od 06. veljače 2009. prihvaćen je zahtjev za obnovom postupka ŽDO iz Siska.
Navedeno rješenje o obnovi pogledajte ovdje.
Glavna rasprava zakazana je za 29. rujna 2009., no prije njenog početka zamjenik ŽDO u Sisku Ivan Petrkač dostavio je u spis podnesak u kojem je izjavio da odustaje od kaznenog progona protiv okrivljenih Pralice i Palančana.
Nije nam poznato je li sud donio rješenje o obustavi postupka.
[1] Rade Miljević je presudama Županijskog suda u Sisku u dva navrata (2007. i 2008. godine) proglašavan krivim, no Vrhovni sud RH je oba puta ukidao osuđujuće prvostupanjske presude. Treća (druga ponovljena) glavna rasprava trebala je započeti 15. listopada 2009., ali je odgođena zbog bolesti opt. Miljevića.
[2] Na Županijskom sudu u Sisku u tijeku je glavna rasprava u obnovljenom postupku u ovome predmetu. Obnova je zatražena i kazneni postupak je obnovljen u odnosu na sve osuđene u ovome predmetu izuzev I-osuđenog Đure Birača.
[3] Za primjetiti je da je u oba predmeta (K-23/92 i K-25/92) predsjednik raspravnog vijeća bio sudac Željko Barać. Presude su donijete u razmaku od samo nekoliko tjedana (22. siječnja i 05. veljače 1993. godine). U oba predmeta optužnicu je zastupao Ivan Petrkač, zamjenik tada okružnog javnog tužitelja u Sisku. U obrazloženju osuđujuće presude Pralici i Palančanu je doslovno navedeno: "Branitelj, postavljen po službenoj dužnosti, ustanovio je da izvedeni dokazi tokom postupka upućuju na zaključak da su optuženici doista počinili krivična djela, kojima ih se tereti, slijedom čega predlaže uzimanje olakotnih okolonosti u obzir prilikom odmjeravanja kazne".
Gore navedeno govori o ogromnoj količini neprofesionalnosti i/ili pristranosti navedenih aktera ovih postupaka.
