Suđenje je provedeno u odsutnosti optuženoga Predraga Gužvića.
Istog dana, nakon dovršetka dokaznog postupka, Vijeće je objavilo nepravomoćnu presudu kojom je okrivljeni proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 7 godina.
Vrhovni sud RH je, na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2008. godine, ukinuo presudu Županijskog suda u Požegi i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.
Dana 05. prosinca 2008. godine postupak protiv Petra Gužvića je rješenjem Županijskog suda u Požegi obustavljen primjenom Zakona o općem oprostu.
OPTUŽNICA
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA
Sudsko vijeće:
sudac Žarko Kralj, Predsjednik Vijeća
sutkinja Jasna Zubčić, članica Vijeća
sudac porotnik Ivica Pavlović, član Vijeća
sutkinja porotnica Slađana Pejaković, članica Vijeća
sutkinja porotnica Dragica Trupina, članica Vijeća
Tužiteljstvo: Krešimir Babić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Požegi
Braniteljica: Mira Matić-Primorac, odvjetnica iz Požege
Oštećenik: Stjepan Picek
IZJAVE ZA JAVNOST
Zapažanja monitora
Tijekom provedenog postupka učinjene su dvije bitne povrede kaznenoga postupka, jedna u pogledu sastava sudskog vijeća a druga u pogledu prava okrivljenika na obranu.
Već u otvaranju glavne rasprave učinjena je bitna povreda kaznenog postupka iz članka 367. st.1.t.1. ZKP-a, jer je Vijeće bilo sastavljeno od 2 suca i 3 suca porotnika iako je u Republici Hrvatskoj od 2003. godine, dakle, već 4 (četiri) godine, na snazi Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. U članku 13. st. 2. tog zakona izričito se navodi da vijeća županijskih sudova, pred kojima se provode suđenja zbog kaznenih djela ratnog zločina, čine po 3 (tri) suca koji se odlikuju iskustvom u radu na najsloženijim predmetima. Očekuje se da sud koji provodi kaznene postupke za ratne zločine primjenjuje zakon koji je na snazi.
2. Tijekom dokaznog postupka saslušan je svjedok-oštećenik Stjepan Picek, pročitani su spisi po prijedlogu optužnice te je izvršen uvid u spis K-27/99 (pročitana je obrana Branka Bjelana). U trenutku dok je saslušavan oštećeni Picek, jedini i ključni svjedok koji potvrđuje optužnicu, braniteljica po službenoj dužnosti, Mira Matić-Primorac, odvjetnica iz Požege, napustila je raspravnu dvoranu bez odobrenja Predsjednika Vijeća, zbog, kako smo kasnije saznali, istovremene glavne rasprave na Općinskom sudu u Požegi. Glavna rasprava je nastavljena, iako je Predsjednik Vijeća, temeljem članka 306. ZKP-a, istu trebao odgoditi. Smatramo da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 367. st. 3., jer je Sud u tijeku glavne rasprave povrijedio pravo obrane, a to je moglo utjecati na presudu.
Braniteljica je ovakvim postupkom iskazala nepoštovanje Suda, ali još više zabrinjava što je time svom branjeniku nanijela, možda, nenadoknadivu štetu. Naime, Zakon o odvjetništvu, u članku 7., kaže da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, te da imaju dužnost u granicama zakona poduzimati sve, što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.
Praksa suđenja za ratne zločine u odsutnosti, na način kako je ilustriran ovim primjerom je, s pravom, izložena kritici, te je nedopustivo da se 2007. godine takve prakse ponavljaju. Ujedno, ona otvara pitanje i trebaju li, odnosno, mogu li po svojim kapacitetima svi županijski sudovi u Republici Hrvatskoj biti stvarno nadležni u suđenjima za ratne zločine!?
Ukazujemo i na činjenicu da je Županijsko državno odvjetništvo u Požegi bez ikakvog obrazloženja i nakon nekoliko pisanih zamolbi, a i nakon osobnog upita člana monitoring tima zamjeniku ŽDO-a u Požegi Krešimiru Babiću, uskratilo monitorima preslik optužnice. Optužnica nakon pravomoćnosti postaje javni dokument te smatramo da nije bilo ikakvog opravdanog razloga za ovakav postupak. Ujedno podsjećamo da, prema Ustavu, ali i prema Zakonu o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo u svojim radnjama zastupa Republiku Hrvatsku, dakle sve njezine građane.
16. studenoga 2007. godine
PRESUDA
Vijeće Županijskog suda u Požegi pod predsjedanjem suca Žarka Kralja je po završetku dokaznog postupka je 13. studenoga 2007. godine javno objavilo presudu kojom je u odsutnosti osudilo Predraga Gužvića na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 120. st.1. OKZRH-a počinjeno u Pakracu tijekom 1993. godine. Prema izreci presude optuženik je proglašen krivim, što je u svibnju 1993. godine u Pakracu, zajedno s Petrom Baždarom i Brankom Bjelanom, kao pripadnik paravojnih formacija, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijema rata, uhitio civila Stjepana Piceka, dakle, što je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba drugoga protupravno zarobio.
Vrhovni su RH je, na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2008. godine, prihvatio žalbe optuženog Petra Gužvića i državnog odvjetnika, ukinuo presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Presuda Županijskog suda u Požegi ukinuta je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 11. toč. 1. ZKP-a, jer je glavna rasprava vođena u vijeću sastavljenom od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika, a za vođenje predmetnog kaznenog djela nadležno je vijeće u sastavu trojice sudaca županijskog suda.
Odluku VSRH pogledajte ovdje.
Dana 05. prosinca 2008., po primitku predmeta sa Vrhovnog suda RH, postupak protiv Petra Gužvića je rješenjem Županijskog suda u Požegi obustavljen primjenom Zakona o općem oprostu.
