OPTUŽNICA

Optužnica je izmijenjena 18. veljače 2009. godine. Izmijenjenu optužnicu pogledajte ovdje.

Izmijenjenu optužnicu od 31. svibnja 2011. Možete ju pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Županijski sud u Osijeku - u ponovljenom suđenju

Predmet : K 11/08; Krz - 48/10 - u ponovljenom suđenju

Vijeće za ratne zločine :
sudac Predrag Dragičević, predsjednik Vijeća
sutkinja Jasna Zubčić, član Vijeća
sudac Žarko Kralj, član Vijeća

- u ponovljenom suđenju:
sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća
sudac Miroslav Rožac, član Vijeća
sudac Darko Krušlin, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a Požega, broj K-DO-14/07 od 12. kolovoza 2008. godine, izmijenjena 18. veljače 2009. godine; ŽDO iz Osijeka, broj K-DO-48/10 od 28. lipnja 2010. godine; optužnica je izmijenjena i 31. svibnja 2011.

Zastupnik optužbe: Božena Jurković, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Požege; u ponovljenom postupku Zlatko Bučević, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH

Punomoćnik oštećene Milke Bunčić: Luka Šušak, odvjetnik iz Zagreba

Punomoćnik oštećenika Jove i Mije Krajnović: Zoran Novaković, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve (prema podacima iz dispozitiva optužnice):

- zlostavljani, mučeni i ubijeni iz sela Kip:
Pero Novković - tijelo nije pronađeno
Mijo Danojević - tijelo pronađeno 17. studenog 1991. godine u Marinom Selu
Gojko Gojković - tijelo pronađeno 25. prosinca 1991. godine između Pakračke Poljane i Marinog Sela
Savo Gojković - odveden iz zatvora, sahranili ga preživjeli civili
Branko Bunčić - tijelo pronađeno 5. prosinca 1991. godine na području između Pakračke Poljane i Marinog Sela
Nikola Gojković - tijelo pronađeno 5. prosinca 1991. godine
Mijo Gojković - tijelo pronađeno 25. prosinca 1991. godine na području između Pakračke Poljane i Marinog Sela
Filip Gojković - odveden u smjeru Ilove, gdje mu se gubi svaki trag
Jovo Popović - Tein - tijelo pronađeno 5. prosinca 1991. godine na području između Pakračke Poljane i Marinog Sela
Petar Popović - odveden iz zatvora, sahranili ga preživjeli civili
Nikola Krajnović - tijelo nije pronađeno
Milan Popović - odveden iz zatvora, sahranili ga preživjeli civili

- zlostavljani, mučeni i ubijeni iz sela Klisa:
Jovo Žestić - preminuo od polijevanja hladnom vodom
Jovo Popović Simin - tijelo nije pronađeno
Slobodan Kukić - odveden u smjeru Ilove, gdje mu se gubi svaki trag
Rade Gojković - tijelo nije pronađeno
Savo Maksimović - tijelo nije pronađeno
Josip Cicvara - tijelo pronađeno 5. prosinca 1991. godine

Napomena:
Iako na stranici 5. st. 5. Optužnice ŽDO iz Požege, br. K-DO-14/07, od 12. kolovoza 2008. godine, piše da su dana 25. prosinca 1991. godine, na području između Pakračke Poljane i Marinog Sela bila pronađena mrtva tijela Gojka Gojkovića i Mije Gojkovića, na stranicama 39. i 40. obrazloženja citirane Optužnice (koje su promatračice Centra vidjele tek dana 2. prosinca 2008. godine) podaci o žrtvama su drugačiji:
- na str. 39. st. 6. piše da je dana 5. prosinca 1991. godine, dežurna služba PU Bjelovar izvijestila istražnog suca Okružnog suda u Bjelovaru o pronalasku više leševa na prostoru između Pakračke Poljane i Marinog Sela, te je 6. prosinca 1991. godine, pod br. Kir-I-517/92 sačinjen zapisnik o uviđaju od strane istražnog suca Mihaela Malčića.
- na str. 40. st. 1, s, 3, 4. i 5. piše da su mrtva tijela muških osoba označena pod br. 1, 2, 3, 4, 5 i 6. Ozljede i uzrok smrti utvrđen je nakon što je izvršena obdukcija na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, dana 7. prosinca 1991. godine:
- mrtvo tijelo pod br. 1 je Branko Bunčić (pronađen mrtav u ribnjaku, smrt nasilna, mrtav dospio u vodu),
- mrtvo tijelo pod br. 2 je Nikola Gojković (smrt nasilna),
- mrtvo tijelo pod br. 3 je Gojko Gojković (smrt nasilna, smrt nastupila najmanje dva tjedna prije obdukcije),
- mrtvo tijelo pod br. 4 je Mijo Gojković (smrt nasilna),
- mrtvo tijelo pod br. 5 je Josip Cicvara (smrt nasilna),
- mrtvo tijelo pod br. 6 je Jovo Popović(smrt nasilna).

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA

MARINO SELO izvještaji sa rasprave

Optuženicima je u veljači i ožujku 2008. godine određen pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (osobito teške okolnosti počinjenja kaznenog djela).

28. listopada 2008. godine započela je glavna rasprava.

Optuženici su izjavili da se ne smatraju krivima (po izmjenjenoj optužnici) za kazneno djelo koje im se stavlja na teret i iznijeli su svoju obranu.

Na Županijskom sudu u Osijeku je 08. prosinca 2008. godine i 12. veljače 2009. godine provedeno izvanraspravno saslušanje svjedoka putem video-linka.

Dana 17. veljače 2009. godine pritvor u odnosu na II-opt. Davora Šimića je pronovno ukinut.

MARINO SELO izvjestaji s pracenja ponovljenog sudjenja

Optuženicima su izrečene kazne zatvora:
- prvooptuženom Damiru Kufneru u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci,
- drugooptuženom Davoru Šimiću u trajanju od 1 godine,
- trećeoptuženom Pavlu Vancašu u trajanju od 3 godine,
- četvrtooptuženom Tomici Poletto u trajanju od 16 godina,
- petooptuženom Željku Tutiću u trajanju od 12 godina,
- šestooptuženom Antunu Iveziću u trajanju od 10 godina.

Prilikom objave presude ukinut je pritvor i optuženom Kufneru.

Presudu Županijskog suda u Požegi broj K-11/08-136 od 13. ožujka 2009. možete pogledati:
str. 1-30
str. 31-60
str. 61-90

VSRH je 23. ožujka 2010. godine, zbog proceduralnih pogrešaka, ukinuo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Požegi. Izvještaj sa sjednice žalbenog vijeća VSRH možete pogledati ovdje.

Ukidbeno rješenje VSRH od 23. ožujka 2010. možete pogledati ovdje.

Dana 13. lipnja 2011. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku kojom je prvooptuženi Damir Kufner oslobođen optužbe, u odnosu na drugooptuženog Davora Šimića optužba je odbijena, trećeoptuženi Pavao Vancaš oslobođen je optužbe, četvrtooptuženi Tomica Poletto proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, petooptuženi Željko Tutić proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a šestooptuženi Antun Ivezić oslobođen je optužbe.

Presudu možete pogledati ovdje.

Žalbena sjednica na VSRH održana je 22. studenog 2011. Izvještaj sa sjednice možete pročitati ovdje. VSRH u potpunosti je potvrdio prvostupanjsku presudu. Presudu pogledajte ovdje. 

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Na Županijskom sudu u Požegi vođen je prvostupanjski postupak protiv šestorice pripadnika bivšeg voda Vojne policije pri 76. bataljunu Zbora narodne garde zbog zatočenja, zlostavljanja i lišavanja života civila srpske nacionalnosti iz sela Kip i Klisa u Marinom Selu pokraj Pakraca.

Nepravomoćnom presudom 13. ožujka 2009. su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora.

Optuženici Damir Kufner i Davor Šimić, iako optuženi i proglašeni krivima po zapovjednoj odgovornosti, osuđeni su, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kazne zatvora ispod propisanog minimuma za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Opt. Kufner osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, a opt. Šimić na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Opt. Šimić u pritvoru je proveo gotovo onoliko kolika je i mjera kazne koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom.

Ostali optuženici, direktni počinitelji zločina, proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora: Pavao Vancaš na 3 godine, Tomica Poletto na 16 godina, Željko Tutić na 12 i Antun Ivezić na 10 godina. Opt. Iveziću, koji je u vrijeme počinjenja imao 19 godina, uz primjenu Zakona o sudovima za mladež bilo je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do 12 godina.

Međutim, kaznu zatvora u trajanju od 16 godina, koliko je izrečeno opt. Polettu, prema Osnovnom krivičnom zakonu Republike Hrvatske uopće nije moguće izreći. Naime, u općem dijelu spomenutog Zakona propisano je da kazna zatvora ne može biti kraća od petnaest dana niti dulja od petnaest godina, dok je kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina moguće izreći za teške oblike krivičnog djela počinjenog s namjerom. Kaznu u trajanju između 15 i 20 godina, uopće nije moguće izreći.

Hrvatsko je pravosuđe dobilo materijal od haških istražitelja, koji su istraživali zločine počinjene nad Srbima u okolici Pakraca i djelovanje pripadnika pričuvnog sastava MUP RH, kojima je zapovijedao Tomislav Merčep, kao tadašnji pomoćnik Ministra unutarnjih poslova RH.

Tijekom predistrage koja je provedena u Bjelovaru i istrage koja je provedena u Požegi, osnovana sumnja da su počinili zločin lišavanjem života osamnaest civila srpske nacionalnosti u Marinom Selu pala je na pripadnike voda Vojne policije pri 76. bataljunu pod zapovjedništvom Damira Kufnera i Davora Šimića.

Od otvaranja istrage svi optuženici su se nalazili u pritvoru, koji je tijekom glavne rasprave, nakon izmjene optužnice i odustanka tužitelja od dijela optužbe, ukinut Davoru Šimiću i Pavlu Vancašu, a nakon objave presude i Damiru Kufneru, s obzirom da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od 5 godina.

Tijekom petomjesečnog suđenja saslušano je 55 svjedoka, od toga troje oštećenika koji su preživjeli zatočenje u Marinom Selu. Dvije preživjele žrtve svjedočile su posredstvom video konferencijske veze. Za vrijeme svjedočenja nalazile su se u zgradi Okružnog suda u Beogradu, a Vijeće, stranke i branitelji optuženika nalazili su se u zgradi Županijskog suda u Osijeku, s obzirom da Županijski sud u Požegi ne posjeduje tehničke uređaje za prijenos slike i zvuka.

Osim spomenutog nedostatka, sudnica Županijskog suda u Požegi u kojoj je vođena glavna rasprava je premalih dimenzija za postupke u kojima je više optuženika i za koje postoji velik interes javnosti.

Svjedoci su iskazivali stojeći u neposrednoj blizini publike, što ih je dodatno izlagalo i opterećivalo, s obzirom da su se u publici nalazili i predstavnici braniteljskih udruga i lokalni političari, koji su svojom nazočnošću pružali potporu optuženicima.

Svjedocima nije pružana psihološka pomoć i zaštita. Iako je nekoliko svjedoka tvrdilo da su im upućene prijetnje i da ih je strah svjedočiti, samo je jedan oštećenik svjedočio bez prisustva javnosti.

U slučaju eventualnog ponavljanja postupka pred izmijenjenim vijećem, u ovome ili nekom drugom postupku za ratni zločin, pitanje je bi li Županijski sud u Požegi, s obzirom na broj sudaca, mogao formirati novo vijeće koje bi se sastojalo od troje sudaca s iskustvom rada u kaznenim predmetima. Ukoliko to ne bi bilo moguće, predmet bi morao biti delegiran na neki drugi sud. To je još jedan od razloga zbog kojih se zalažemo da se suđenja za ratne zločine održavaju isključivo na županijskim sudovima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

lipanj 2009.